O župi Čerin

Na sjeverozapadu Općine Čitluk prostire se Župa Čerin koju čine deset naselja: Čerin, Čalići, Dragićina, Gornji i Donji Hamzići, Gornji Veliki Ograđenik, Gornji Mali Ograđenik, Donji Veliki Ograđenik, Donji Mali Ograđenik i Donja Blatnica, a u ovih deset sela živi oko 4.000 stanovnika. Zaštitnik župe, koja je osnovana 1864. godine i jedna je od starijih hercegovačkih župa, je sveti Stjepan Prvomučenik.

Mlađim naraštajima vjerojatno je manje poznato da se ova pitoreskna i vinorodna broćanska visoravan nekada administrativno-teritorijalno dijelila na Gornje i Donje Brotnjo. Premda je nekoć bio i zasebna općina, moguće je da danas još samo rijetki stariji stanovnici pamte ili izgovaraju toponim Gornje Brotnjo. Smješteno u zapadnom dijelu broćanskoga polja, između Ozrena i Trtle s gornje i Podadrežnja s donje strane, Gornje Brotnjo se prostorno najvećim dijelom poklapalo s današnjom župom Čerin, koja je pak u prošlosti kroz duže razdoblje bila dijelom stare župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima. Bogati arheološki nalazi (ulomci opeka, ostatci žrtvenika Dijane i Silvana, ranokršćanski sarkofag iz 5. st., ulomci pluteja itd.) govore da je ovaj prostor u kontinuitetu nastanjen od pretpovijesti i antičkih vremena do danas. U povijesnim vrelima Čerin se prvi put spominje 16. srpnja 1397. godine, i to u analima Dubrovačke Republike.

Župa Čerin otpočinje samostalan život prije 159 godina, potkraj osmanske vladavine, kolokvijalno "još za turskog vakta", odvajanjem od stare župe Brotnjo (Gradnići). Odlukom tadašnjega franjevačkog starješinstva najprije je 25. travnja 1864. utemeljena samostalna kapelanija Čerin, koja je najkasnije 1869. proglašena župom. Naime, te je godine tadašnji apostolski vikar i biskup fra Anđeo Kraljević, prigodom krizme i pregledavanja matičnih knjiga, zabilježio u maticu da je to "neodeclarata parochia", novoproglašena župa. Matice su vođene od samoga osnutka samostalne kapelanije (1864.), tako da je do danas sačuvano ukupno 18 matičnih knjiga (osam svezaka Matice krštenih, pet svezaka Matice umrlih i pet svezaka Matice vjenčanih). Župa s razlogom nosi ime sv. Stjepana Prvomučenika, jer je ovdje od davnina rašireno štovanje ovoga sveca, što potvrđuju i povijesna vrela. Naime, u izvješćima s pohoda broćanskoj župi makarskoga biskupa fra Marijana Lišnjića (1668.) spominje se porušena crkva sv. Stjepana u Brotnju. Pretpostavka je da je mogla biti negdje u blizini Čerina, no još je uvijek nepoznato gdje se točno nalazila. Također je nejasno jesu li njezine ruševine, koje spominje biskup Lišnjić, i na koji način povezive s pronađenim ostatcima ranokršćanske crkve na Čerinu (ulomci pluteja, sarkofag, lokalitet Crkvina).

Granice župe Čerin mijenjale su se tri puta tijekom njezine povijesti. U Šematizmu fra Petra Bakule iz 1867. zabilježeno je da je "Mjesna kapelanija Sv. Stjepana Prvomučenika" zauzimala "manju polovinu Brotnja" i pri tome su u njezinu sastavu pobrojana ova sela: "Mali Ograđenik i Blatnica čine istočni dio kapelanije, Veliki Ograđenik, Cerno i Dragićina južni, Hamzići i Grljevići zapadni, Čalići pak sjeverni." S vremenom su od župe Čerin odvojeni Grljevići (1872.), zatim Lipno (1919.), a onda i Cerno (1960.).

Za prvoga kapelana samostalne kapelanije Čerin imenovan je fra Marijan Miletić (1864.-1870.), koji se od svibnja 1869. redovito potpisuje kao župnik. Zabilježena je predaja kako je fra Marijan, koji je prvotno živio kod obitelji Ivana Martinca, u potražnji zemljišta za izgradnju potrebnih stambenih i crkvenih objekata zapazio jedan lijepi brežuljak u blizini izvora Čerin(ac) te ga navodno na lukav način dobio od turskoga age, no u stvarnosti se radilo o regularnoj kupovini te parcele. Naime, u arhivu župe Čerin sačuvana je sudska potvrda (hudžet) od 16. siječnja 1865. o kupoprodaji dijela zemljišta u selu Čalići, kojega je vlasnik Muharem-aga Kazazić iz Mostara prodao "latinskom episkopu". Iako se župa od početka zove Čerin, u nekim službenim dopisima, primjerice iz austro-ugarskih kotarskih ureda s kraja 19. stoljeća, župa je u nekoliko navrata naslovljena pod imenom Čalići, dok se u crkvenim izvorima (doduše rijetko) naiđe i na naziv Gornja Dragićina.

Župna crkva počela se praviti 1880. godine na mjestu gdje je bila ranija crkva (a možda i samostan), a koju su Turci srušili vjerojatno 1668. godine. Crkva svetog Stjepana Prvomučenika smještena je na čerinskom brežuljku sa kojega puca pogled na prostrano broćansko polje, okružena je stoljetnim hrastovima i slovi za jednu od najljepših crkava u Hercegovini. Valja spomenuti i da se kod crkve nalazi velebni spomenik poginulim Hrvatima u oba svjetska rata, poraću i Domovinskom ratu.

Prema Bakulinom Šematizmu, prvi župnik fra Marijan Miletić uspio je 1865. "obilnim prinosom naroda i troškovima crkvene milostinje" izgraditi kuću (koja je imala podrum, četiri sobe, kapelicu i blagovaonicu) i veliku staju. Dvije godine kasnije (1867.), fra Marijan je nabavio crkveno zvono koje je dao postaviti vani na jednu drvenu gredu. Župna crkva podizana je od 1876. do 1882., a njezin unutarnji dio dovršen je negdje do 1889. Premda na ploči na njezinu pročelju stoji da je župnik Ivo Vasiljević (1872.-1883.) sa svojim župljanima "načini 1880.", izgradnja župne crkve započela je 1876., a kako stoji u Šematizmu (iz 1889.) sagrađena je 1877., dok nešto noviji Šematizam (iz 1903.) navodi 1880. kao godinu izgradnje župne crkve, iako su vanjski radovi na crkvi trajali još do 1882. U vrijeme župnika fra Rafe Radoša (1894.-1899.) napravljena je čatrnja (1895.), a fra Janko Bubalo zapisa da se dotle "služilo vodom iz otvorenog vreoca Čerin, po kojem je župa dobila ime." Na brežuljku se stalno nešto radilo, pregrađivalo, dograđivalo, nanovo podizalo, obnavljalo, tako da je taj brežuljak s crkvom u ovih 159 godina postao ne samo prepoznatljivo vjersko, nego i prosvjetno-kulturno središte ovoga dijela Brotnja. Ona prvotna kapela poslužila je jedno vrijeme kao "škola", u kojoj su franjevci bili učitelji sve do otvaranja prve državne škole (1906.). Kasnije će, početkom 1970-ih, biti podignuta i (za to doba) vrlo moderna vjeronaučna dvorana, koja će opet početkom 2000-ih biti potpuno obnovljena. U novijim vremenima i okolnostima, u drugoj polovici 20. stoljeća pristupilo se izgradnji (te kasnije i obnovi) filijalnih crkava u Blatnici, Donjem Velikom Ograđeniku i u Donjem Malom Ograđeniku, a u najnovijem razdoblju i obnovi crkve i crkvenog dvorišta, tako da danas župa Čerin ima župnu kuću (rezidenciju), vjeronaučnu dvoranu, župnu crkvu i tri područne crkve. Ovdje treba pridodati i kapelice na grobljima, kao i zanimljiv podatak da ova župa ima sveukupno 15 grobalja (od kojih su 3 neaktivna), a neka postoje u višestoljetnom kontinuitetu, od 13., 14. ili 15. stoljeća, pa sve do danas.

Prema podatcima o stanju duša iz 1867., dakle iz vremena njezina formiranja, župa Čerin brojila je 211 obitelji i 1674 duše. Kada se čitaju kronički zapisi mjesnih biskupa nakon njihovih pohoda, vidljivo je da se župa nakon osnutka kroz više desetljeća razvijala u pastoralnom i duhovnom, i osobito u demografskom pogledu. Uoči Drugoga svjetskog rata, razdoblja svoga najvećega stradanja, župa se utrostručila brojem vjernika u odnosu na stanje duša iz 1867., tako da je primjerice 1940. župa Čerin brojila 672 obitelji i 5213 duša. To mračno dvadeseto stoljeće, kao stoljeće totalitarizama i dvaju svjetskih ratova, kod nas je na žalost završilo u znaku i trećega (Domovinskog) rata (1991.-1995.), što je u cjelini ostavilo duboke i trajne ožiljke u povijesti ove župe. Nakon Prvoga svjetskoga rata (1914.-1918.) u kojemu je na različitim europskim bojišnicama život izgubio 31 župljanin i tijekom kojega je od gladi i epidemija (osobito "španjolske gripe") umrlo 228 osoba, došao je još strašniji Drugi svjetski rat (1941.-1945.) s groznim poraćem koji je otrgnuo 479 života iz župe Čerin i dobar dio župljana trajno raselio. A onda su došla i nova ratna stradanja, koja veliki broj župljana i osobno pamti: prema Matici umrlih tijekom Domovinskog rata život je izgubio 21 branitelj i 1 civil iz ove župe.

Čerinska župa je kroz povijest bila na glasu kao "dobra župa" u materijalnom i duhovnom pogledu, prikladna za pastoralni rad. Zahvaljujući dragom Bogu i našim fratrima, održava i dalje taj status unatoč brojnim poteškoćama i sve brojnijim izazovima suvremenoga doba kojima su izloženi i vjernici i svećenici. Žilav je ovaj Božji puk i naučio je uz pomoć fratara koracati uskim i teškim, ali i dobro utabanim stazama vjere svojih predaka, tako da nas povijest ove župe ohrabruje da ne moramo strahovati za njezinu budućnost.