Proslavljen blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, nebeskog zaštitnika župe Čerin

Ispis

Svečanom svetom misom i molitvom, župljani Čerina na veličanstven su način proslavili blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, nebeskog zaštitnika svoje župe. Uz mnoštvo župljana, njihovih gostiju, prijatelja ostalog vjerničkog puka iz cijelog Brotnja, tradicionalnoj proslavi Stipandana u Čerinu nazočili i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Velimir Pleša te čitlučki načelnik Ivo Jerkić. Za tu veliku svetkovinu župljani Čerina pripravili su se trodnevnicom, koju je svake večeri predvodio fra Miroslav Bustruc iz Splita.

Svečanost je počela jpolaganjem vijenca, paljenjem svijeća i molitvom ispred velebnog čerinskog spomen obilježja za sve župljane poginule u dosadašnjim ratovima, te nastavljena pjevanjem litanija sv. Stjepanu i tradicionalnom procesijom vjerničkog puka s kipom svetog Stjepana iz župne crkve do prekrasno urešenog vanjskog oltara, gdje je slavljena sveta misa, koju je, uz suslavlje čerinskog župnika fra Darija Dodiga, provincijala dr. fra Miljenka Šteke i još dvadesetak svećenika, predvodio prof. dr. fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Na početku misnog slavlja čerinski župnik fra Dario Dodig pozdravio je nazočene, župljanima čestitao svetkovinu te posebne čestitke uputio župljanima fra Mići Pinjuhu i fra Juri Brkiću 40 godina svećeništva, fra Ivanu Prusini 35 i fra Gojku Zovki 30 godina svećeništva.

U nadahnutoj i propovijedi prof. dr. fra Ante Vućković je vjernicima govorio kako lik, život i djelo sv. Stjepan svima treba biti primjer kako treba živjeti i služiti Bogu, naglasio kako je on bio pun, dobrote, milosti i bezuvjetne spremnosti za opraštanje, zbog čega ga vjernička zajednica treba slijediti.

U svojoj propovijedi fra Ante je govorio i o zajedništvu te u svezi s tim,uz ostalo, kazao:

- Zajedništvo u Crkvi se stvara kad svatko preuzima na sebe odgovornost za ono što čini. Ne vrijedi u Crkvi „svi tako čine“, to ništa ne vrijedi. To je zatvoren um, zatvorene uši, zatvoreno srce. Vrijedi samo „ja to činim jer znam da je to dobro, jer to hoću i jer za to hoću snositi odgovornost pred svojim Bogom. Pogledajte što Stjepan radi, to je čudo jedno, to gotovo nigdje nema. Da Isus nije umro na križu, duboko vjerujem da ni Stjepan ne bi imao snage za ono što je radio. Ne boji se reći istinu, ne kaže:'To se ne smije reći', ne kaže :'To se ne smije sad na ovom mjestu reći“, nego kaže : 'To je ono što ja smatram istinito'. Ima otvorene oči, ima otvoren um, čak i nebo vidi. Onaj tko govori istinu, tko je otvoren božjoj blizini, kao da nije više na ovom svijetu, kao da vidi drukčije nego li svi ostali. Ono što je naučio od Raspetoga, sv. Stjepan moli za njih, to je čudo jedno. To je ljudski nemoguće. Duboko sam uvjeren da onaj tko nije prošao kroz Isusovu milost,ne može ni pomisliti na to da u trenutku kad ga svi jednodušno odbacuju, za njih moli: 'Ne uzmi im to za grijeh'. Pogledajte u svoj život, kad vas odbaci netko tko vam je drag i kad vas više ne pozdravlja, što osjećate u srcu ? Osjećate bijes i nepravdu, najradije biste ga rastrgali i rekli : Što sam ti učinio ? Zašto to radiš ? Tog nema u Stjepana. On je preobražen, njegovo srce je promijenjeno, postalo je providno, čisto zato što je dotakao Početak. A naš početak ? Koliko god bio važan u začeću ili u rođenju, mi duboko vjerujemo da imamo drugi početak koji nas čini onim što jesmo. To je ulazak u jedinstvo s Kristom u krštenju. I tad, u tom početku počinje naša preobrazba.

To se naravno tiče i nastanka ove župe, ove zajednice. Ona je nastala da u njoj svatko može imati svoj odnos s Bogom i svatko unositi u zajednicu ono što jest. Što god mi jesmo, sve, potajno ili javno, ono što nitko ne zna i ono što svi znaju, sve ulazi u naše zajedništvo. Stoga je važno uočiti: Svi su onog dana u Jeruzalemu bili jednodušni protiv Stjepana. Ali Crkva do dana današnjeg ne pamti nikoga od njih, ni imenom, ni prezimenom, ni sudbinom. Samo pamti Stjepana i jednog drugoga kojemu je zapamtila ime jer je bio blizu i jer se na njemu dogodila promjena koja je prošla kroz Stjepana - Savla koji će jednom postati Pavao. To je pokazatelj da Bog, a s njim i Crkva, ne pamte ljudska zla, oni pamte ljudsku dobrotu. Stoga, što god mi unesemo u zajednicu, zajednica će dobiti najviše od dobrote koju imamo - rekao je na kraju svoje propovijedi prof. dr. fra Ante Vučković.

Proslava Stipandana u Čerinu nastavljena je večernjom sv. misom u 19 sati i obredom blagoslova djece i mladih s roditeljima, a svojim nastupom svečanost su uveličali članovi kulturno-umjetničkih društava i glazbenih skupina iz Brotnja.

Dogodine se slavi 150. obljetnica osnutka župe Čerinu

Kažimo i to da je današnja proslava Stipandana u Čerinu protekla u ozračju početka obnove župne crkve i priprema za veličanstvenu proslavu 150. obljetnice utemeljenja župe Čerin, koja će se obilježiti iduće godine. Kako bi za taj veliki jubilej čerinska crkva zablistala punim sjajem, jučerašnja milostinja i svi prikupljeni dobrovoljni prilozi vjernika iskoristit će se za njezinu obnovu.

Fotografije

Tekst i foto: Mile Pavlović | Brotnjo.info