SV. FRANJO SALEŠKI

Ispis

 

Danas, 24. siječnja se slavi spomendan sv.Franje Saleškoga, biskupa i crkvenog naučitelja, sveca po kojemu je Red salezijanaca dobio ime.

Sv. Franjo Saleški rodio se 21. kolovoza 1567. u plemićkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Kako je imao postati baštinik velikoga imanja, roditelji su se pobrinuli da ga za to odgoje i pripreme. Nakon svršenih srednjih nauka u isusovačkom kolegiju upisao se kao student prava na Sveučilište u Padovi. U tim godinama studija proživljavao je u duši strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada veoma raširenom kalvinskome nauku prema kojoj je Bog već unaprijed neke ljude odredio za nebo, a druge za pakao, teško se mučio. Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se plašio da bi mogao biti predodređen za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu, napokon je došao do nutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu koja ne želi jedino čovjekovo spasenje.

Franjin otac je želio da ga sin naslijedi i dugo se nije mirio s njegovom odlukom da postane svećenik. Ipak pristao je da pođe na studij teologije nakon kojih je bio zaređen za svećenika. Unatoč nježnoj tjelesnoj konstrukciji, javio se za dušobrižnika pokrajine Chablais, južno od Ženevskog jezera, koja je bila u rukama, prema Katoličkoj crkvi, tada nesnošljivih kalvina. Svećenička revnost i odvažnost često ga je vodila u životne opasnosti, no Providnost ga je čuvala. Začuđujućom blagošću i sposobnošću uvjeravanja, a osobito živom i jakom vjerom, uspio je 70.000 duša ponovno vratiti katoličkoj vjeri. Bio je to za ona teška vremena gotovo nevjerojatan uspjeh.

Bio je poznat i gorljiv dušobrižnik pa ga je papa imenovao ženevskim biskupom. Kao biskup radio je nesmanjenim žarom te skupa sa sv. Franciskom de Chantal osnovao novi ženski red Sestara od pohođenja. Osnovao je i Družbu oblata čiji članovi njeguju duboku kršćansku duhovnost i apostolat. Razvio je i izvanrednu spisateljsku djelatnost jer je kao daroviti pisac napisao mnoga duhovna djela od kojih su neka postala baština kršćanskog Zapada.

Sveti je Franjo učio da se svetost može postići na svakom mjestu, položaju, zvanju, poslu i da je prilagođena svakom čovjeku. Koliko je svetaca toliko je i vrsta svetosti, jer je svaki svetac svoj, izvoran, i neponovljiv. Bog u svomu vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu. Stari je kršćanski nauk da se čovjek može spasiti i posvetiti u svakom staležu, ali je u srednjem vijeku monaški i redovnički ideal bio toliko naglašen da se mislilo kako se prava savršenost može postići jedino u samostanu.

Velik utjecaj duhovne nauke sv. Franje Saleškoga očituje se ponajviše u činjenici da je njegovo djelo "Filotea" doživjelo više od tisuću izdanja. Već je 1656. bilo prevedeno na 17 jezika. Danas jedva da u Europi ima naroda koji ne bi imao u svome duhovnom blagu i "Filoteu". Knjiga "Theotimus ili Rasprava o Božjoj ljubavi" smatra se jednom od najljepših knjiga XVII. stoljeća. Obje knjige dostupne su i u hrvatskom prijevodu.

Sveti Franjo Saleški je umro 28. prosinca 1622. u 55. godini života. U 19. stoljeću sv. Ivan Bosco osnovao je znameniti Red salezijanaca, koji je dobio ime upravo u spomen na sv. Franju Saleškog. Crkva ga je proglasila naučiteljem i zaštitnikom katoličkih pisaca i novinara.