POSJET SLOVAČKIH ČERINJANA

Ispis

Jučer, 25. kolovoza na dan sv. Ljudevita, dok smo se mi članovi Franjevačkog svjetovnog reda, zajedno s našim fratrima i framašima revno pripremali za doček braće iz bratstava iz Hercegovine i proslavu našeg zaštitnika, ispred naše crkve na Čerinu se pojavila grupica hodočasnika... U silnoj zauzetosti i poslu nismo im pridavali pažnju.

Po obilasku naše lijepe obnovljene crkve i vanjskog oltara, pozvonili su na vrata župnog ureda. Pokazujući svoju slovačku osobnu kartu, objašnjavali su na slovačkom da su također sa Čerina. Pošto sam i ja "slučajno" Slovakinja, na poziv našeg prezauzetog župnika fra Tihomira sam se uključila.

Vlč. Dusan, koji je dugogodišnji međugorski hodočasnik, sa smijehom objašnjava da, kako je na mapi vidio mjesto Čerin blizu Međugorja, poželio je ovo mjesto posjetiti. Crkva u slovačkom Čerinu je sagrađena u 12. stoljeću i posvećena sv. Martinu. Župa je puno manja, ima oko 500 župljana i nema filijala. Vlč. Dusan i njegovi župljani bili su zadivljeni ljepotom i uređenošću crkve i prostora oko nje. Znatiželjno su zapitkivali što se to događa, oko crkve je sve puno života i koliko mladih je tu, i što to tako radosno i puni veselja revno pripremamo. Nakon objašnjenja da naša župa sv. Stjepana priprema proslavu zaštitnika "Trećara",  pitali su kako izgleda naš vjerski život i događanja u crkvi i oko nje. Sva ponosna sam im imala i što ispričati, kako je nedavno kod nas održan Sabor Frame Hercegovina, kako imamo razne koncerte, predstave, u redovnom vjerskom životu da nedjeljom imamo pet sv. Misa, dvije u župnoj i tri u filijalnim crkvama, klanjanje četvrtkom, redovni susreti Frame i FSR-a, probe pjevanja, ministrantski susreti svaki tjedan ...

Nakon upoznavanja i slikanja sa našim framašima, uslijedio je poziv vlč. Dusana da mladi posjete i njegovu pomalo uspavanu župu i prenesu to naše lijepo hercegovačko veselje i radost u njegov slovački Čerin. Nakon srdačnog pozdrava sam naravno morala dokazati da su Hercegovci, (a i ja već nakon 20 godina pomalo kao oni), jako gostoprimivi i rado dočekuju putnike i hodočasnike, pa smo se uputili u našu obiteljsku kuću. Dočekali smo ih, naravno s dobro hladnom vodom, toplom pogačom i pršutom... Kažu da to sve ima još onaj "pravi" okus, koji se u modernoj, pomalo užurbanoj Slovačkoj polako gubi. Nakon tradicionalne kave i svježih domaćih smokava, koje su ih oduševile, došlo je vrijeme pozdrava. Vlč. Dusan se zahvalio Gospodinu i blagoslovio našu obitelj i našu župu, koja mu je već prirasla k srcu... Poručio je da će za naš idući susret u našem Čerinu ponijeti Čerinsku mineralnu vodu, koja izvire u njegovoj župi. Uputio je puno pozdrava cijeloj našoj župi, a i nada se skorom novom susretu...

Maria Mandić